Do gospodarskog rasta boljom kulturom poslovanja i radom

Možda su očekivanja posebno velika i zato što građani osjećaju da smo ponovno, po tko zna koji put u svojoj povijesti, na prekretnici, ali sada ozbiljnoj gospodarskoj.

U tom traženju boljeg i sigurnijeg, dugoročno održivog gospodarskog rasta, koji se ne bi trebao kao do sada temeljiti samo na potrošnji posuđenog novca i prodaje svega vrijednog, već i na proizvodnji, želja je da se podvuče crta i da se razvoj krene graditi na nekim novim, čvršćim i sigurnijim temeljima.  U takvom opredjeljenju, mislim da proizvodnja, posebno prilagođena potrebama modernog svijeta, nema alternativu, ali i promjena sustava obrazovanja te stvaranje jedne nove, drugačije poduzetničke kulture.

Dosadašnja poduzetnička (ne)kultura, posebno neplaćanja, koja je generirala ogromnu nelikvidnost u poduzetništvu i društvu, dopuštena pojedincima putem politike, danas se više ne bi trebala tolerirati i trebala bi postati opće društveno neprihvatljiva. To je samo jedan, ali važan segment u promjeni društvenog i poslovnog ponašanja, koji može i mora doprinijeti i drugim promjenama. Naravno, uz to je važno i shvatiti da se mora prestati sa životom na dug, bez pokrića u realnom sektoru i promišljanja da se posuđeni novac mora upotrijebiti kako bi se stvorila nova dodana vrijednost, koja bi taj posuđeni novac mogla vratiti zajedno s kamatama. Iako se teško uspoređivati s nekima poput Nijemaca, važno je vidjeti zašto se ta nacija uvijek bez obzira na mnoge probleme u povijesti i iz teških trenutaka diže iz pepela kao Feniks, ali i svaki put bolja, razvijenija, mudrija i jača. No, tajne takvog uspjeha nisu skrivene i neprimjenjive za nas. Za to je potrebno samo malo više  upornosti i ponešto znanja te puno više rada.

Mora se i prestati razmišljati da se od usluga i nekoliko mjeseci turizma može dobro živjeti, te da se s udjelom industrije u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti koji je trenutačno ispod jedne petine i uz relativno nisku produktivnost kakva je danas, teško može postići bolji život i sretnije sutra.  Također, shvatiti se mora da se država ne može voditi samo povećanjem cijena i troškova i piljenju grane na kojoj sjedimo. Mi i uz trenutačno složene globalne, ali i domaće okolnosti, ako postanemo i sami bolji, agresivniji i konkurentniji, možemo pokrenuti proizvodnju i zaposliti ljude. Pri tome je važno da se reforme ne smiju odnositi samo na javni nego i na privatni sektor te na cijelo društvo.