FMCG ČLANCI

facebook Pošalji prijatelju Isprintaj

Ima li Hrvatska znanje da preskoči Češku, Slovačku i Mađarsku

piše: Professional

objavljeno: 06.12.2015

Hrvatska je 2000. ostvarivala 5300 eura bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. Te godine prosjek ostalih novih zemalja članica Unije (EU10) iznosio je 4760 eura po stanovniku, dok je prosjek starih zemalja članica (EU17) bio 24.820 eura.

Te prve godine novog milenija bilo je jednostavnije nabrojati one nove zemlje članice koje su bilježile viši dohodak po stanovniku od Hrvatske; bile su to Slovenija i Češka. Četrnaest godina od početka novog tisućljeća situacija je bitno drukčija.
Dohodak po stanovniku zemalja EU17 dosegnuo je 34.900 eura, hrvatski je iznosio 10.200 eura, a prosječni dohodak novih zemalja članica Unije bio je 12.080 eura. Ovaj put lakše je nabrojati nove članice koje bilježe manji prosječni dohodak od nas jer samo su dvije takve zemlje - Bugarska i Rumunjska. Povijest ekonomskog zaostajanja Povijest hrvatskog ekonomskog zaostajanja u tih četrnaest godina zorno je prikazana na grafikonu koji uspoređuje kretanje dohotka po stanovniku u Hrvatskoj, u novim i starim članicama Unije.
Otprilike do 2005. godine Hrvatska je uspijevala držati tempo rasta s ostatkom novih članica, što znači i da je jednakom brzinom smanjivala dohodovni jaz koji ju dijeli od starih članica kao i ostale nove zemlje članice. Međutim, tijekom prvog mandata Ive Sanadera prosječni dohodak novih članica Unije prvi put doseže hrvatski dohodak. Nastupanjem globalne recesije u 2009. jaz između hrvatskog te dohotka starih i novih članica Unije se produbljuje. Drugim riječima, umjesto da konvergira, hrvatski dohodak divergira u odnosu na obje skupine zemalja kojima bi trebao konvergirati.  

Doprinosi u ekspanziji

Da bismo utvrdili što je krenulo po zlu, zasebno analiziramo doprinose rastu BDP-a od 2000. do 2008., kada je u Hrvatskoj poslovni ciklus u bio na vrhuncu, te od 2009. do 2014., kada je kod nas trajala recesija. Kumulativni rast BDP-a tijekom razdoblja ekspanzije u Hrvatskoj je iznosio 40 posto, dok je u agregatnom iskazu u novim zemljama članicama iznosio 33 posto.
Rastu je u obje zemlje (skupine zemalja) najviše pridonijela osobna potrošnja - u Hrvatskoj je ukupnom kumulativnom rastu od 40 posto pridonijela sa 24 postotna boda, a u zemljama regije sa 17 postotnih poena. Sličan je i doprinos državne potrošnje rastu realnog BDP-a u Hrvatskoj i zemljama regije. U Hrvatskoj on iznosi 5 postotnih bodova, a u novim članicama 4 boda.
Sličnosti, međutim, tu završavaju. Naime, doprinosi potražnih komponenti tijekom razdoblja ekspanzije zorno pokazuju da se Hrvatska tada vidno više oslanjala na investicije (ponajprije na javne investicije u infrastrukturu), dok joj je vanjska neravnoteža (deficit tekućeg računa) negativno utjecala na ekonomski rast. S druge strane, u zemljama regije je, pak, neto izvoz bio motor rasta podjednake važnosti kao što su to bile i investicije i državna potrošnja.  

Recesijska divergencija
Nakon nastupanja krize razlike između ponašanja hrvatskoga gospodarstva i gospodarstva zemalja regije vidno se povećavaju, što rezultira divergencijom realnog dohotka: dok kumulativni rast BDP-a u zemljma regije iznosi 7 posto, u Hrvatskoj se on smanjuje 5 posto. Padu BDP-a u Hrvatskoj najviše su pridonijele investicije - sa 6 postotnih poena. U recesijskom su razdoblju državna i osobna potrošnja padu BDP-a pridonijele sa 1, odnosno sa 3 postotna poena.
Dakle, da se u navedenom razdoblju nije dogodio obrat u međunarodnoj trgovini koja je pozitivno pridonijela ekonomskom rastu, kumulativno smanjenje BDP-a (a samim time i ekonomska divergencija Hrvatske) bilo bi još značajnije. Zanimljivo je i da je neto izvoz glavni motor rasta u zemljama regije u razdoblju nakon Velike recesije. One, doduše, bilježe male, ali pozitivne doprinose rastu preostale tri potražne komponente, ali neto izvoz daje uvjerljivo najveći doprinos njihovu ekonomskom rastu.  

Dva ključa za oporavak

Dva su bitna zaključka ove analize. Prvo, oporavak Hrvatske najviše zapinje zbog izrazito slabe investicijske aktivnosti koja je kombinirana posljedica prezaduženosti poduzeća i nedostatka poslovnog optimizma. Treba napomenuti i da se u ekspanzijskom razdoblju investicijska aktivnost temeljila na privatnim ulaganjima u nekretnine i javnim ulaganjima u cestovnu infrastrukturu. Nakon što se rasprsnuo nekretninski balon, a država ostala bez novca za cestogradnju, privatna poduzeća nisu bila u stanju nadomjestiti državno stimuliranje investicija.
Djelomice zato što su bila prezadužena, a vjerojatno djelomice i zato što treba vremena da se poduzeća strateški preusmjere iz nekretninskih u druge poslove. Drugo, recesijsko čišćenje ipak je iznjedrilo određene pozitivne pomake u ekonomskoj strukturi. Vjerojatno zahvaljujući i nižim troškovima rada i učinku ulaska u Europsku uniju, izvozna aktivnost je živnula pa se neto izvoz uspješno premetnuo od komponente s negativnim doprinosom rastu u komponentu koja bilježi veliki pozitivni doprinos. Jednom kada se oporave ostale potražne komponente, vidjet ćemo hoće li to dovesti i do jačanja uvozne aktivnosti koja onda može i umanjiti pozitivan doprinos ukupnog neto izvoza.
Drugim riječima, tek kada se oporave  preostale potražne komponente, treba vidjeti je li ovaj pozitivan pomak trajnog karaktera. Dakle, ključ zaustavljanja ekonomske divergencije Hrvatske u poticanju je privatnih investicija i intenziviranju izvozne aktivnosti. Budući da gospodarstvu treba novi poslovni model u kojem će se poticati investicije u razmjenjivim sektorima, pritom je važno inzistirati na javnim politikama koje će olakšati poslovanje poduzetnika te privući strane investicije. Premda još ne znamo sastav nove Vlade, niti nam je poznat program na kojem će se temeljiti njezin rad, popis reformi poduzetništva i javne uprave na kojima Most nezavisnih lista inzistira u svojim pregovorima s dvjema najvećim strankama čini se kao prvi korak u pravom smjeru.
Premda je mnogo izazova na putu vraćanja hrvatskoga gospodarstva na konvergencijsku putanju, nema ni jednoga koji se ne može prevladati ako postoji stvarna politička volja za provođenjem reformi. Vrijeme će pokazati da li je MOST, ako oformi Vladu s jednom od dvije velike stranke, doista ima i može li na nacionalnoj razini ponoviti ono što su pojedini njegovi članovi napravili u svojim gradovima i općinama. (Forbes)

Broj glasova: 1

Prosjek: 2

Vaša ocjena:
Ima li Hrvatska znanje da preskoči Češku, Slovačku i Mađarsku

Najpopularniji članci