UPOZNAJTE

facebook Pošalji prijatelju Isprintaj

Šokački deal - Đakovo

piše: Ana Vidović

objavljeno: 18.11.2010

Ono što je Varaždin Međimurju, Podravini i Zagorju, Đakovo bi moglo biti Slavoniji i Baranji. Naravno, da nadležne institucije pokažu „malo više sluha“, pričaju naši sugovornici Tomislav Matijaković, Daniel Kos i Goran Katić.

Šokački deal - Đakovo
Životopisan grad od oko 25.000 stanovnika s pravom nazivaju srcem Slavonije. Osim povijesne Đakovačke katedrale ili, primjerice, pastuharne i Državne ergele, Đakovo, kao rijetko koji grad, nudi zanimljiv noćni život, njegujući šokačku tradiciju na svakom koraku. 

Tomislav Matijaković je vlasnik tvrtke Tom Tom, istoimenog cafe bara preko dana i disko kluba iza 22 sata, koji je među svojim publikom prozvan Šokački disko. Ako krenete put Đakova, što toplo preporučujem, osim dana za razgledavanje povijesnih i kulturnih znamenitosti – večernje sate, odnosno petak ili subotu, rezervirajte za Tom Tom. Zašto? Zato jer je vrijeme provedeno u Šokačkom disku, od 22 do 04 sata doživljaj za sebe. Njegovi gosti su svi od 18 do 88 godina – doslovce; ljudi koji se bave folklorom, zaljubljenici u tamburicu, ekipa željna dobrog „zdravog“ provoda... nazovite to kako želite.
Šokački deal - Đakovo

Te subote svirao je tamburaški bend Garavi. Dečki su palili i žarili bez prestanka. Oko ponoći, pokraj nas nekoliko u grupi, u Tom Tom su ušetale dvije bake, iza njih nekoliko srednjovječnih žena, i petero, šestero djece starosti desetak godina. Garavi su i dalje tamburali, a bake su stale usred plesnog podija. U nekoliko sekundi, trećina gostiju napravila je tri, četiri kruga oko njih. Kolo se neprekidno plesalo pola sata. Nema podvikivanja, nema ružnih riječi, nema guranja (iako je prostor bio dupkom pun). „Iznova me oduševljava činjenica da mladi na ovaj način nastavljaju tradiciju“, priča Matijaković, ugostitelj s 30-godišnjim stažom.

Zvuci tamburica u izvornom interijeru
Matijaković već šestu godinu zaredom, koliko postoji Šokački disko, dovodi svakog petka i subote druge tamburaške sastave. Tom Tom najbolje funkcionira kad se u njemu okupi do maksimalno 200 gostiju, koliko iznosi njegova površina u četvornim metrima, iako može primiti i do 400 ljudi.
Šokački deal - Đakovo
Njegova unutrašnjost odgovara njegovoj ponudi. Nema minimalističkih, fancy detalja – sjedi se na visokim hrastovim stolcima za visokim hrastovim stolovima, gdje na nekim mjestima možete vidjeti i namjerno ostavljene obrađene crvotočine. Ono što asocira na disko jest blještava disko kugla iznad sredine plesnog podija, koja se, iako je malo retro, sasvim dobro uklapa u postojeći interijer.

Ono što fali, nastavlja Matijaković, jest još malo više prostora za dobru slavonsku kuhinju. „Da sam negdje vani, vjerojatno bi država sama dotirala novac za projekte koji njeguju kulturu i tradiciju i folklor. Nažalost, ovdje je sve mučenje, od pronalaska prostora, sređivanja dokumentacije... Ni jedan narod nema toliko običaja kao hrvatski narod – a mi ga, čini mi se, gušimo“, negoduje Matijaković. Svoje goste naziva čuvarima tradicije i jednim, savim drugim svijetom koji, nažalost, polako izumire.

Šokački portal i internet radio – tamburicom u svijet
Priča o Šokačkom disku ima svoj nastavak - Šokački portal, koji je nastao kao afirmacija tamburaške glazbe, iz čega je sukladno, pet mjeseci nakon njegova nastanka, pokrenut šokački internet radio, čiji je pokretač i vlasnik Matijaković. Šokački portal na internetskoj adresi www.sokacki-portal.com ima veliku posjećenost – više od 4.5 milijuna ulazaka u sedam mjeseci. Iako su krizna vremena na portalu vjeruju kako će kroz godinu dana i kadrovski i tehnički ojačati i tako, između ostaloga, dobiti i zemaljsku koncesiju. „Šokački radio jedini je tamburaški radio, radio koji emitira tamburašku glazbu 24 sata dnevno u cijelom svijetu“, priča Daniel Kos, idejni začetnik Šokačkog portala.  Radio prati sve oblike manifestacija, poput Đakovačkih vezova, uživo putem interneta.  Iza projekata portala i radija stoji udruga Ritam Šokadije osnovana u čast ikone tamburaške glazbe – pokojnog Darka Pavlovića iz Osijeka, inače rođenog Đakovčanina. „Idemo njegovim stopama“, nastavlja Kos, iako se sve, navodi on, bazira na internetu – mediju budućnosti.
Slušaju nas u Kanadi, Australiji, europskim zemljama... Na radiju imamo 12 volontera, a naše su emisije tematski koncipirane u smislu tradicije i običaja. Financiramo se donacijama i marketingom, apliciramo kod ministarstava, županija i gradova“, priča Goran Katić, jedan od voditelja na Šokačkom radiju.
Šokački deal - Đakovo

Kad te vidim na sokaku...

Priča Renate i Dubravka Kneževića, vlasnika restorana i vinoteke Sokak, jednako je inspirativna koliko je njezin epilog ne-baš-zadovoljavajući. Naime, Kneževići su, baš kao i naši prethodni sugovornici, odlučili kroz svoj restoran oživjeti šokačku tradiciju.

Restoran je u vlasništvu tvrtke za prodaju građevinskih materijala Mlaco, a Sokak je zapravo nastao, s jedne strane, iz potrebe da se zaposlenicima Mlaca osigura mjesto gdje će moći pojesti topli obrok, a s druge strane, s obzirom da je Sokak udaljen 50-ak metara od đakovačke pastuharne, kao odgovor na potrebu gostiju i posjetitelja pastuharne za tradicionalnim objedom.

Gostiju ima – treba im ponuditi više „Član sam Turističkog vijeća grada Đakova, koje, nažalost ne poduzima ništa konkretno da bi udovoljilo zahtjevima posjetitelja grada. U prosjeku u pastuharnu dolaze dva autobusa gostiju dnevno. Đakovo je malo mjesto, u srcu Slavonije, a te goste nitko ne zna primiti. Ljudi jednostavno ne znaju gdje bi išli na ručak nakon što, primjerice, posjete pastuharnu“, priča Knežević, dodajući da Organizatori putovanja svoje grupe preusmjeravaju u Baranju nakon posjeta gradu, a da pri tom ne posjete ugostiteljski objekt u samoj blizini, koji pruža autohtono slavonsko okruženje. Na žalost kao da ne postoji interes društveno političkih organizacija Grada za pružanjem nečeg novog, drugačijeg, odnosno promjenom.

Prije nego što su počeli s opremanjem Sokaka, Kneževići su dosta vremena proveli proučavajući razne dokumente, svjetske analize – u kojem smjeru će se kretati turizam. Zaključak je nedvojbeno bio – etno. Iako je trebao biti manji restoran, na nagovor partnera Kneževići su Sokak opremili tako da mogu primiti stotinjak ljudi unutra, na terasi oko 40, a u vinoteci u podrumu tridesetak, za manje, privatnije događaje.

Restoran posluje već četvrtu godinu, a sve detalje osmisli su Kneževićevi kolege, supruga Renata i on sam. „Nismo htjeli od restorana raditi kič i prenatrpati ga detaljima, već zadržati štih slavonske kuće, u sokaku, da restoran bude autohton – jedna priča koja traje“, priča Knežević.

Priča iz starine Doista, zidove Sokaka krase bordure, rađene po šablonama koje su se nekad radile drvenim ravnalima i ispunjavale bojom, koja se miješala s mlijekom. Detalji poput šlinganih jastuka, starog sata, gramofona kakvog možete vidjeti još samo u nekim crno-bijelim filmovima, škrinje... su djedovina, priča Knežević. „Kad smo počeli uređivati restoran, nekoliko poznanika počelo je spontano donositi stare stvari u njihovu vlasništvu. Kad sam ih pitao koliko to košta, rekli su mi da se djedovina ne može ničim platiti, ali da joj je upravo tu mjesto“, nastavlja Knežević. Trenutno se vani obnavlja stara drvena kapija – još jedan detalj slavonskih sokaka.
Kad uđete u Sokak, nećete hodati po pločicama ili parketu, već po crijepu biber, oblikovanom u ‘pločice’ prema šesterokutnoj borduri nađenoj u starim slavonskim kućama.

Iskoristiti potencijal, interes gostiju i nove ideje U Sokaku je najprometnije u proljeće i u jesen, a u njega dolaze uglavnom poslovni ljudi i turisti – posjetitelji obližnje pastuharne. S obzirom da ne žive isključivo od restorana, priznaje Knežević, Sokak si može priuštiti autohtoni, malo „skuplji“ jelovnik. Stalno otvorenih restorana preko godine, kakav je Sokak, u Đakovu nema, priča Knežević. Postoje slična mjesta, no ona su otvorena tek za najavljene grupe.

S obzirom na generalno tešku situaciju, ponekad nas uhvati letargija... No, kad sjednem s kolegama i prijateljima u 10 minuta nabacimo pet, šest super ideja kako bi Grad trebao ići dalje i kako bi za tri, četiri godine mogli nadmašiti Dubrovnik, ali i nažalost, uzbuđenje ubrzno splasne, jer dosad kod nadležnih tijela i ministarstava nismo imali zadovoljavajuću potporu“, zaključuje.

Šteta, zaključujem i ja. Imajući na umu obje priče, usporedbe s Varaždinom, Dubrovnikom, sav dosadašnji trud i investicije – šteta da ne postoji veći interes nadležnih tijela na gradskoj, županijskoj i državnoj razini da se ovakvim, i sličnim, projektima na kontinentu izađe malo više ususret i pruži podrška. Jer, ako je vjerovati pričama iz šokačkih kuloara, naši sugovornici nisu jedini koji tako razmišljaju.

Šokački deal - Đakovo

Broj glasova: 50

Prosjek: 2,6

Vaša ocjena:
Šokački deal - Đakovo

Vezani članci

Najpopularniji članci